Razlozi protiv uvođenja obaveznog vojnog roka

Objavljeno 12.06.2022.

Nadam se da je uvođenje obaveznog vojnog roka samo pogrešna glasina, međutim ako iko uistinu smatra da je ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka dobra i spasonosna ideja za državu Srbiju, onda ću pokušati da vas ovim putem razuverim, obzirom da sam u ovom tekstu izneo neke od razloga zbog kojih smatram da je ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka nerazumno i nepotrebno.

Kada je za ratovanje bilo potrebno imati masu ljudi snabdevenu mačevima i oklopom je prošlo.

U društvu koje je postalo toliko sofisticirano i tehnološki napredno kao što je današnje, imati modernu vojsku je privilegija najbogatijih država sveta.

Danas postoje države koje predstavljaju prave vojne super sile i koje su u mogućnosti da unište ceo jedan kontinent prostim pritiskom na dugme i u tom smislu uvođenje obaveznog vojnog roka u državi kao što je Srbija, a sa ciljem da se država učini vojno moćnijom i da se podigne borbena gotovost, nema nikakvog smisla.

Pored toga država Srbija se sa svih strana graniči sa državama članicama NATO pakta, te uvođenje vojnog roka, kao i dodatno naoružavanje vojske, a sve sa tvrdnjom da se time podiže borbena gotovost, može samo da dovede u nepriliku državu Srbiju i njeno stanovništvo.

Uvođenje obavezog vojnog roka predstavlja dalekosežnu odluku, a kako su se predhodnih 10 godina državne odluke donosile više sa ciljem popunjavanja naslovnica tabloidnih novina, rekao bih i da se na temu uvođenja obaveznog vojnog roka iz državnog vrha gleda kao na nešto što će da popuni naslovnice tabloida i što će zaokupiti pažnju širokih narodnih masa i pritom odvratiti pažnju sa stvarnih problema kao što su siromaštvo i loša socijalna zaštita, loše obrazovanje stanovništva i loš obrazovni sistem, podrivanje i urušavanje državnih institucija od strane političkih stranaka, kao i odsustvo odgovornosti i korupcija državnih zvaničnika.

Obrazovanje je uvek bilo bitno, a ništa drugčije nije ni sa vremenom u kojem živimo i oduzeti vreme mladim ljudima i protraćiti ga na služenje vojnog roka umesto da to vreme provedu u sistemu obrazovanja je veoma loše i nerazumno.

Umesto ulaganja ogromnih novčanih sredstava i resursa koji će u slučaju obaveznog vojnog roka biti protraćeni uzalud, bilo bi pametnije da se ta sredstva ulože u poboljšanje materijalnog statusa prosvetnih radnika, kao i na osveženje i unapređenje obrazovnog sistema.

Neke od izjava državnog vrha povodom uvođenja obaveznog vojnog roka su i tvrdnje da će se u vojsci ljudi naučiti disciplini, odgovornosti i patriotizmu, dok će tokom služenja vojnog roka postojati mogućnost da pojedinci steknu obuku iz određenih zanata i tako se nakon odsluženja obaveznog vojnog roka lakše zaposle. Iskreno sve ove osobine i kvalifikacije mogu i treba da se steknu u školi i stoga bi smislenije bilo uložiti sredstva u obrazovni sistem nego u ponovno vraćanje obaveznog vojnog roka.

Takođe prosvetni radnici u osnovnim i srednjim školama godinama štrajkuju zbog niskih primanja, mnogi roditelji nisu u materijalnoj situaciji da kupe svojoj deci udžbenike za srednju školu, a u pojedinim delovima Srbije deca pešače kilometrima dok ne dođu do školskih klupa, dok su roditelji čija su deca teško bolesna i čije se lečenje ne može sprovesti u Srbiji, prinuđeni da sredstva za lečenje prikupljaju preko humanitarnih organizacija, dok u isto vreme postoji državni fond za lečenje u inostranstvu.

Svakome od ovde nabrojanih država nikada nije našla za svodno da pomogne, iako im garantuje pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu i pravo na obrazovanje, odnosno sva ona prava u kojima oni i oskudevaju.

Naime država nikada nije našla za shodno da izdvoji određena novčana sredstva i da pomogne ikome od njih, dok nasuprot tome odjednom država ima dovoljno sredstava u budžetu da izgradi kasarne širom svoje teritorije i da pola godine izdržava mnoštvo ljudi koji ničemu ne doprinose i od kojih većina i ne želi da služi dobrovoljni vojni rok.

Ovakvo postupanje države je prosto nerazumno i loše i u vezi navedenog ako je cilj uvođenja obaveznog vojnog roka jačanje patriotizma, onda je dovoljno da država počne da se stara da se prava koja garantuje svom stanovništvu i koja prava je u stanju da osigura, uistinu i ostvare, jer u suprotnom država nikada neće steći poštovanje svojih građana.

Obavezni vojni rok je ukinut 2011. godine i od tada je prošlo više od 10 godina i osim što građani bivaju svakog dana sve više razočarani u svoju državu, ništa se drugo nije promenilo.

Ponovnim vraćanjem obaveznog vojnog roka država i dalje neće poštovati prava svojih građana, siromaštvo će i dalje postojati, državne institucije se neće odjednom stvoriti, i dalje nećemo znati koga biramo za narodnog poslanika i ko sedi u Nardonoj skupštini, nećemo biti bliže ulasku u Evropsku uniju niti ćemo imati bolje odnose sa susednim državama i spram toga, ako ikada budem bio na mestu narodnog poslanika ili sličnoj funkciji, u slučaju da se obavezni vojni rok ponovo uvede, predložiću njegovo ponovno ukidanje.

© Stefan Dedić 2021-